Svakog dana nas bombardiraju na tv-u sa milion reality-a i u moru takvih u nas Hrvata najviše prašine podiže upravo Big Brother. Vrište sudionici ovog showa iz svih medija i opsjedaju sve nas koji ih se želimo maknuti od takvih projekata. Koliko god sam se hvalila na samom početku da ne znam ni jednog sudionika i da ne želim gledati kako mediji uz njihovu suglasnost krše njihova ljudska prava, nakon mijesec dana znam ih sve i imenom i prezimenom.Doduše istina je da ih nisam zapamtila svojom voljom već im nisam uspjela umaknuti.
Što je to što čovjeka navodi da gleda ovakve projekte u kojima su sudionici doslovno zamorci na kojima se vrše psihološka i tjelesna testiranja. Zar su znanstvenici pobili sve miševe svojim testiranja ili su evoluirali pa pod izlikom televizijkog projekta rade testove i na ljudskoj rasi.
I dok znanstvenici muče i ne komentiraju viđeno javljaju se obični ljudi na kojekakvim forumima, portalima...
I tada ne morate biti znanstvenik da shvatite da su ljudi općenito licemjerni. Došlo je do izražaja ono što znamo i bez ovakvog projekta a to je da nas susjedov život zanima više nego naš vlastiti. Naravno ljudsku rasu ne usrećuje tuđa sreća već nesreća, ne vesele nas njihova dobrota već zloća...
Ovaj projekt je za običnog čovjeka upravo to pogled u susjedovu intimu. Naravno istražujući tu ljudsku stranu na raznim forumima sam našla upravo na tapeti eksplicitne teme. Nitko ne komentira činjenicu da Slavica stalno kuha i posprema općenito da je vrijedna, već su na tapeti parovi koji su se pronašli u kući.
I tako je Marijana postala nacionalna točnije internacionalna kurba koja doma ima muža i dijete od 3 godine dok je njezin dragi Nemeš nacionalni i internacionalni Mačo. Istina je da je preljub grijeh ali ako znamo da je ljudski griješiti i da se svi možemo naći u takvoj situaciji tada je licemjerno osuđivati i preljubnicu Marijanu. Mi ništa ne znamo o njenom životu prije Big Brothera i da se razumjemo ne opravdavam njezin čin jer je imala mogućnost izbora da li će se prepustiti svojim osjećajima ili ne.
Isto tako njihov odnos nam potvrđuje činjenicu da svi mislimo samo na sebe bez obzira na ostale ljude u našem životu koje svojim postupkom možemo povrijediti. Ali nakon jeba..a nema kajanja pa tako.
Njih dvoje će dizati još prašine u medijima a što će biti poslije Big Brothera to nitko ne zna jer stvarni život nije Big Brother. Ili je?
utorak, 19. travnja 2011.
nedjelja, 3. travnja 2011.
Tračerice
Ne znam zašto ali sve te nedjeljne kavice sa prijateljicam postale su kronika našeg ali i "vašeg" društvenog života. Istina je da se i mi kao valjda i sve ostale "frendice" kunemo da ne tračama i da nas nije briga kako drugi žive uvijek se kad dodem doma osijećam kao da sam izdala taj dio sebe koji ne voli tračeve. Dobro neću reći da imam grižnju savijesti radi toga... Vjerovatno smo i mi bile na tapeti nekom društvu oko nas jer znajte ako ste bile u našem videokrugu sigurno smo vas prokomentirale.
Pitam se od kud ta naša potreba da, nakon što smo jedna drugoj povjerile sve sočne i manje sočne detalje naše intime, komentiramo i sve nam znane i neznane osobe. Ipak koliko god raste ovaj grad još uvijek je selo u kojem svatko zna nečijeg prijatelja ako vas ne zna osobno i sve te neke sitnice postaju sve sočnije što se više prenose od usta do usta.
Priča uvijek počne komentarom: "Baš je zgodan-a ili "nikad ne bih pogledala nekog tko ovako izgleda". Tako je bilo i danas na jednu super zgodnu curu koju smo ugledale dok je prolazila pored nas. Mislim da smo u isti glas prokomentirale njenu vanjštinu i složile se da je super zgodna. Tada je Marina nastavila o tome kako zna dečka sa kojim je ona u "vezi". Kaže ona tako da njihova veza i nije neka veza jer je on nema namjeru predstaviti svojima a pred prijatelje je više ni ne vodi jer mu više nije napeta kao prije. Kaže njih dvoje su trenutno poznanici sa povlasticima. Tada Marina izgovara riječ "K...." Naravno mi se sve zgražamo i ne možemo vjerovati da si cura u današnje vrijeme može dopustiti da je muškarac tretira kao objekt a ne kao osobu. Marina tad zaključuje da su takve žene slabe i pune kompleksa. Zar je moguće da moja frendica izgovori riječ "K...." i potom za istu tu "k...." kaže da je nesiguna i puna kompleksa. Tko zna možda ta djevojka žensku emancipaciju doživljava drugačije od nas, možda i taj njezin poznanik sa povlasticama ne iskorištava nju, je li moguće da ona njega koristi za svoje hireve jer joj je on na dohvat ruke pa ne mora tražiti dalje. Je li uistinu ona onda "K...." jer je samo s njim iako ne radi ljubavi već iz navike i jer je on dobrog materijalnog statusa. Je li moguće da zbog tačerica žene postaju "K...."
Pitam se od kud ta naša potreba da, nakon što smo jedna drugoj povjerile sve sočne i manje sočne detalje naše intime, komentiramo i sve nam znane i neznane osobe. Ipak koliko god raste ovaj grad još uvijek je selo u kojem svatko zna nečijeg prijatelja ako vas ne zna osobno i sve te neke sitnice postaju sve sočnije što se više prenose od usta do usta.
Priča uvijek počne komentarom: "Baš je zgodan-a ili "nikad ne bih pogledala nekog tko ovako izgleda". Tako je bilo i danas na jednu super zgodnu curu koju smo ugledale dok je prolazila pored nas. Mislim da smo u isti glas prokomentirale njenu vanjštinu i složile se da je super zgodna. Tada je Marina nastavila o tome kako zna dečka sa kojim je ona u "vezi". Kaže ona tako da njihova veza i nije neka veza jer je on nema namjeru predstaviti svojima a pred prijatelje je više ni ne vodi jer mu više nije napeta kao prije. Kaže njih dvoje su trenutno poznanici sa povlasticima. Tada Marina izgovara riječ "K...." Naravno mi se sve zgražamo i ne možemo vjerovati da si cura u današnje vrijeme može dopustiti da je muškarac tretira kao objekt a ne kao osobu. Marina tad zaključuje da su takve žene slabe i pune kompleksa. Zar je moguće da moja frendica izgovori riječ "K...." i potom za istu tu "k...." kaže da je nesiguna i puna kompleksa. Tko zna možda ta djevojka žensku emancipaciju doživljava drugačije od nas, možda i taj njezin poznanik sa povlasticama ne iskorištava nju, je li moguće da ona njega koristi za svoje hireve jer joj je on na dohvat ruke pa ne mora tražiti dalje. Je li uistinu ona onda "K...." jer je samo s njim iako ne radi ljubavi već iz navike i jer je on dobrog materijalnog statusa. Je li moguće da zbog tačerica žene postaju "K...."
subota, 2. travnja 2011.
Subota- dan za odmor ili radni dan
Kao svaka odrasla osoba očekujem da petkom završava radni tjedan, ali za mene ovaj petak nije bio takav.
Naime već neko vrijeme sam nezaposlena, volim se šaliti da nakon 8 napornih godina bez ijednog slobodnog dana i rada od 16 sati na dan zaslužujem duži godišnji odmor. Iako mi nije bilo u planu ne raditi 6 mjeseci stvari su se tako posložile da trenutno nisam mogla naći posao koji bih htjela raditi. Djelomično je razlog i moja krivica jer sam se ulijenila ali ne toliko da nisam željela posao.
Privih mjesec dana je bilo super. Nisam morala misliti da li ću zakasniti, mogla sam spavati dok sam htjela i što je najvažnije novaca mi nije pofalilo. Ali nakon zanosa koji me je držo mijesec dana došla sam u fazu da više ne mogu besposlena ležati doma dok svi koje znam svaki dan odlaze na posao. Naravno kako nikad u životu nismo zadovoljni tako su i svi ti koji rade meni zavidjeli zato što se ne moram žuriti naći drugi posao jer osim ušteđevine imam i roditelje koji su mi darovali stan i kod kojih svakodnevno odlazim na ručak pod izlikom da ne volim spremati jelo samo za sebe, a majka mi uvijek obavi kupnju naravno od njenih novaca tako da ni ne neman tekućih troškova života osim režija koje i nisu neznam kako visoke.
Ipak, ja sam ponovno željela imati obvezu odlaska na posao, ali ovaj put želim normalno radno vrijeme od 8 sati na dan i barem jedan slobodan dan u tijednu.
Kako dani prolaze tako su i moji postajali sve više slični ali ne i ovaj petak. Šest je sati poslijepodne i moj mobitel zvoni. Pogledam kad vidim prijatelj iz Zagreba. Mislim si lijepo što se sjetio, kad on izusti "jesi li našla posao". Odgovorim mu da nisam kad me on na to pita što radiš sutra, znaš ja ti radim nekavo osiguranje sam sebi organiziram radni dan i što je najvažnije moj trud se isplati.Ukratko smo dogovorili sastanak za subotu u jedan.
I danas je ta subota. Od jutra razmišljam kakav je to posao sa osiguranjem. Konačno je uslijedio i poziv od prijatelja. Nalazimo se u kafiću kod mene u kvartu. Mogu priznati da sam jedva čekala da čujem o čemu se radi u tom poslu.
Koliko sam bila sretna zbog toga što će mi ponuditi posao bilo mi je još draže što sam u svemu tome ja mogla biti ja i bez nervoze saslušati njegovu kolegicu o uvjetima i prednostima prodaje osiguranja. Moj prvi razgovor za posao je prošao u jednostavnom prijateljskom čavrljanju od četiri sata i izmimno sam zadovoljna zbog toga a tko zna možda i u ovo doba recesije radi njih dvoje i zavolim ovaj posao i uistinu ga počnem raditi jer iako je subota i po mom nekom shvaćanju neradni dan lijepo je znati da subota može biti jako zanimljiva i dinamična a da ju oni koji rade taj dan ne doživljavaju kao još jedan stresan dan u nizu...jer ako taj dan radite pokušajte i vi kao moj prijatelj i njegaova kolegica spojiti ugodno sa korisnim jer i naizgled ugodno časkanje može iznjedriti mnogo pozitivnih rezultata.
Moram priznati da ova subota kod mene je označila novi početak
Naime već neko vrijeme sam nezaposlena, volim se šaliti da nakon 8 napornih godina bez ijednog slobodnog dana i rada od 16 sati na dan zaslužujem duži godišnji odmor. Iako mi nije bilo u planu ne raditi 6 mjeseci stvari su se tako posložile da trenutno nisam mogla naći posao koji bih htjela raditi. Djelomično je razlog i moja krivica jer sam se ulijenila ali ne toliko da nisam željela posao.
Privih mjesec dana je bilo super. Nisam morala misliti da li ću zakasniti, mogla sam spavati dok sam htjela i što je najvažnije novaca mi nije pofalilo. Ali nakon zanosa koji me je držo mijesec dana došla sam u fazu da više ne mogu besposlena ležati doma dok svi koje znam svaki dan odlaze na posao. Naravno kako nikad u životu nismo zadovoljni tako su i svi ti koji rade meni zavidjeli zato što se ne moram žuriti naći drugi posao jer osim ušteđevine imam i roditelje koji su mi darovali stan i kod kojih svakodnevno odlazim na ručak pod izlikom da ne volim spremati jelo samo za sebe, a majka mi uvijek obavi kupnju naravno od njenih novaca tako da ni ne neman tekućih troškova života osim režija koje i nisu neznam kako visoke.
Ipak, ja sam ponovno željela imati obvezu odlaska na posao, ali ovaj put želim normalno radno vrijeme od 8 sati na dan i barem jedan slobodan dan u tijednu.
Kako dani prolaze tako su i moji postajali sve više slični ali ne i ovaj petak. Šest je sati poslijepodne i moj mobitel zvoni. Pogledam kad vidim prijatelj iz Zagreba. Mislim si lijepo što se sjetio, kad on izusti "jesi li našla posao". Odgovorim mu da nisam kad me on na to pita što radiš sutra, znaš ja ti radim nekavo osiguranje sam sebi organiziram radni dan i što je najvažnije moj trud se isplati.Ukratko smo dogovorili sastanak za subotu u jedan.
I danas je ta subota. Od jutra razmišljam kakav je to posao sa osiguranjem. Konačno je uslijedio i poziv od prijatelja. Nalazimo se u kafiću kod mene u kvartu. Mogu priznati da sam jedva čekala da čujem o čemu se radi u tom poslu.
Koliko sam bila sretna zbog toga što će mi ponuditi posao bilo mi je još draže što sam u svemu tome ja mogla biti ja i bez nervoze saslušati njegovu kolegicu o uvjetima i prednostima prodaje osiguranja. Moj prvi razgovor za posao je prošao u jednostavnom prijateljskom čavrljanju od četiri sata i izmimno sam zadovoljna zbog toga a tko zna možda i u ovo doba recesije radi njih dvoje i zavolim ovaj posao i uistinu ga počnem raditi jer iako je subota i po mom nekom shvaćanju neradni dan lijepo je znati da subota može biti jako zanimljiva i dinamična a da ju oni koji rade taj dan ne doživljavaju kao još jedan stresan dan u nizu...jer ako taj dan radite pokušajte i vi kao moj prijatelj i njegaova kolegica spojiti ugodno sa korisnim jer i naizgled ugodno časkanje može iznjedriti mnogo pozitivnih rezultata.
Moram priznati da ova subota kod mene je označila novi početak
Pretplati se na:
Postovi (Atom)