Kao svaka odrasla osoba očekujem da petkom završava radni tjedan, ali za mene ovaj petak nije bio takav.
Naime već neko vrijeme sam nezaposlena, volim se šaliti da nakon 8 napornih godina bez ijednog slobodnog dana i rada od 16 sati na dan zaslužujem duži godišnji odmor. Iako mi nije bilo u planu ne raditi 6 mjeseci stvari su se tako posložile da trenutno nisam mogla naći posao koji bih htjela raditi. Djelomično je razlog i moja krivica jer sam se ulijenila ali ne toliko da nisam željela posao.
Privih mjesec dana je bilo super. Nisam morala misliti da li ću zakasniti, mogla sam spavati dok sam htjela i što je najvažnije novaca mi nije pofalilo. Ali nakon zanosa koji me je držo mijesec dana došla sam u fazu da više ne mogu besposlena ležati doma dok svi koje znam svaki dan odlaze na posao. Naravno kako nikad u životu nismo zadovoljni tako su i svi ti koji rade meni zavidjeli zato što se ne moram žuriti naći drugi posao jer osim ušteđevine imam i roditelje koji su mi darovali stan i kod kojih svakodnevno odlazim na ručak pod izlikom da ne volim spremati jelo samo za sebe, a majka mi uvijek obavi kupnju naravno od njenih novaca tako da ni ne neman tekućih troškova života osim režija koje i nisu neznam kako visoke.
Ipak, ja sam ponovno željela imati obvezu odlaska na posao, ali ovaj put želim normalno radno vrijeme od 8 sati na dan i barem jedan slobodan dan u tijednu.
Kako dani prolaze tako su i moji postajali sve više slični ali ne i ovaj petak. Šest je sati poslijepodne i moj mobitel zvoni. Pogledam kad vidim prijatelj iz Zagreba. Mislim si lijepo što se sjetio, kad on izusti "jesi li našla posao". Odgovorim mu da nisam kad me on na to pita što radiš sutra, znaš ja ti radim nekavo osiguranje sam sebi organiziram radni dan i što je najvažnije moj trud se isplati.Ukratko smo dogovorili sastanak za subotu u jedan.
I danas je ta subota. Od jutra razmišljam kakav je to posao sa osiguranjem. Konačno je uslijedio i poziv od prijatelja. Nalazimo se u kafiću kod mene u kvartu. Mogu priznati da sam jedva čekala da čujem o čemu se radi u tom poslu.
Koliko sam bila sretna zbog toga što će mi ponuditi posao bilo mi je još draže što sam u svemu tome ja mogla biti ja i bez nervoze saslušati njegovu kolegicu o uvjetima i prednostima prodaje osiguranja. Moj prvi razgovor za posao je prošao u jednostavnom prijateljskom čavrljanju od četiri sata i izmimno sam zadovoljna zbog toga a tko zna možda i u ovo doba recesije radi njih dvoje i zavolim ovaj posao i uistinu ga počnem raditi jer iako je subota i po mom nekom shvaćanju neradni dan lijepo je znati da subota može biti jako zanimljiva i dinamična a da ju oni koji rade taj dan ne doživljavaju kao još jedan stresan dan u nizu...jer ako taj dan radite pokušajte i vi kao moj prijatelj i njegaova kolegica spojiti ugodno sa korisnim jer i naizgled ugodno časkanje može iznjedriti mnogo pozitivnih rezultata.
Moram priznati da ova subota kod mene je označila novi početak
Nema komentara:
Objavi komentar