Ne mogu a da se ne zapitam zašto su svi opsjednuti svijetom slavnih i bogatih, kako je došlo do toga da svakog dana gutamo sve te hrpe žutog tiska o njihovim životima.
Da li je to zato da bi se mi osjećali gorim ili boljim od njih?
Svi ti magazaini o celebrty-ima opstaju na tržištu sa istim informacijama u njima dobro možda izmjene redosljed riječi ili stave koju sliku više ali u suštini u svima njima iste priče. Najbizarnije od svega najveću tiražu postižu na nesreći tih "slavnih i manje slavnih" osoba.
Moja baka kaže: "Neće ti oni kruha dati" i uistinu ima pravo ali žutilo oko nas zasljepljuje i teško mu se je oduprijeti. Moram priznati da sam godinama uspijevala odoljeti svemu tome ali tada sam upoznala Kristinu. Zanimljiv je suživot dviju nako sličnih a opet toliko različitih osoba. Ja koja sam do tada brinula o sebi i svojim potrebama, koja nisam imala vremena za televiziju i trač magazine, i ona kojoj se život vrtio oko svijeta poznatih.
Kad se samo sjetim kako sam ostala zapanjena svim informacijama koje mi je svakodnevno prenosila o svim inim zvijezdama.
Ne sijećam se kako ali jednog dana sam i ja skupa s njom provela dan pred televizorom gledajući sve showbizz emisije na raznoraznim kanalima. "Ne mogu vjerovati" rekla sam joj tad "do kud idu svi ti raznorazni novinari i paparazzi a i te zvijezde. Zar njima ništa nije sveto?" Još uvijek se sijećam Kristininog izraza lica kad je vidjela moju reakciju. Do tada moj interes za sve te zvijezde se je svodio da li je neki glumac-ica dobro odradio-la najnoviji film ili da li je moj omiljeni bend izdao novi singl ili album.
Od prvotnog šoka što su sve spremni napraviti da bi bili na tv-u ili u magazinima i meni je postalo sasvim normalno pretiti i komentirati sve što rade. Kao da je to nešto od čega živim i hranim se. Moram priznati da i sada znam pogledati što se događa u svijetu showbizza sijesna da to nije hrana za moju dušu već da se dobro nasmijem.
Tko je kriv za sve to novinari ili oni sami? Danas na sve to gledam kao na neku perverznu ljubavnu vezu među nijma, jedni bez drugih ne mogu a ne mogu ni skupa. Dok im cvjetaju ruže nitko nikog ne okrivljava za ništa a kad im se dogodi kriza traže da ih se poštedi i žele svoju intimu samo za sebe. Kojeg li licemjerja!
Kako mogu očekivati da ih se pusti da žive normalnim životom kad su sami otvorili vrata svoje intime i sve pokazali kad su željeli da se svi dive njihovom uspijehu, a kad se uvidi da su i oni samo ljudi od krvi i mesa sa svim svojim manama i vrlinama žele se povući. Uistinu znam da u nijednom trenutku ne bih željela biti u njihovoj koži ni kad su na vrhuncu a još manje kad padaju. I ja padam ali moj pad ne odjekuje u cijelom svijetu nego u mojoj intimi. I ovo moje razmišljanje je licemjerno ali zahvaljući celebrty osobama sve me moje teškoće manje bole a svi moji uspjesi su veći nego što uistinu jesu.
Nema komentara:
Objavi komentar