Celebrity

Ne mogu  a da se ne zapitam zašto su svi opsjednuti svijetom slavnih i bogatih,  kako je došlo do toga da svakog dana gutamo sve te hrpe žutog tiska o njihovim životima.
Da li je to zato da bi se mi osjećali gorim ili boljim od njih?
Svi ti magazaini o celebrty-ima opstaju na tržištu sa istim informacijama u njima dobro možda izmjene redosljed riječi ili stave koju sliku više ali u suštini u svima njima iste priče. Najbizarnije od svega najveću tiražu postižu na nesreći tih "slavnih i manje slavnih" osoba.
Moja baka kaže: "Neće ti oni kruha dati" i uistinu ima pravo ali žutilo oko nas zasljepljuje i teško mu se je oduprijeti. Moram priznati da sam godinama uspijevala odoljeti svemu tome ali tada sam upoznala Kristinu. Zanimljiv je suživot dviju nako sličnih a opet toliko različitih osoba. Ja koja sam do tada brinula o sebi i svojim potrebama, koja nisam imala vremena za televiziju i trač magazine, i ona kojoj se život vrtio oko svijeta poznatih.
Kad se samo sjetim kako sam ostala zapanjena svim informacijama koje mi je svakodnevno prenosila o svim inim zvijezdama.
Ne sijećam se kako ali jednog dana sam i ja skupa s njom provela dan pred televizorom gledajući sve showbizz emisije na raznoraznim kanalima. "Ne mogu vjerovati" rekla sam joj tad "do kud idu svi ti raznorazni novinari i paparazzi a i te zvijezde. Zar njima ništa nije sveto?" Još uvijek se sijećam Kristininog izraza lica kad je vidjela moju reakciju. Do tada moj interes za sve te zvijezde se je svodio da li je neki glumac-ica dobro odradio-la najnoviji film ili da li je moj omiljeni bend izdao novi singl ili album.
Od prvotnog šoka što su sve spremni napraviti da bi bili na tv-u ili u magazinima i meni je postalo sasvim normalno pretiti i komentirati sve što rade. Kao da je to nešto od čega živim i hranim se. Moram priznati da i sada znam pogledati što se događa u svijetu showbizza sijesna da to nije hrana za moju dušu već da se dobro nasmijem.
Tko je kriv za sve to novinari ili oni sami? Danas na sve to gledam kao na neku perverznu ljubavnu vezu među nijma, jedni bez drugih ne mogu a ne mogu ni skupa. Dok im cvjetaju ruže nitko nikog ne okrivljava za ništa a kad im se dogodi kriza traže da ih se poštedi i žele svoju intimu samo za sebe. Kojeg li licemjerja!
Kako mogu očekivati da ih se pusti da žive normalnim životom kad su sami otvorili vrata svoje intime i sve pokazali kad su željeli da se svi dive njihovom uspijehu, a kad se uvidi da su i oni samo ljudi od krvi i mesa sa svim svojim manama i vrlinama žele se povući. Uistinu znam da u nijednom trenutku ne bih željela biti u njihovoj koži ni kad su na vrhuncu a još manje kad padaju. I ja padam ali moj pad ne odjekuje u cijelom svijetu nego u mojoj intimi. I ovo moje razmišljanje je licemjerno ali zahvaljući celebrty osobama sve me moje teškoće manje bole a svi moji uspjesi su veći nego što uistinu jesu.

Big Brother kronika

Svakog dana nas bombardiraju na tv-u sa milion reality-a i u moru takvih u nas Hrvata najviše prašine podiže upravo Big Brother. Vrište sudionici ovog showa iz svih medija i opsjedaju sve nas koji ih se želimo maknuti od takvih projekata. Koliko god sam se hvalila na samom početku da ne znam ni jednog sudionika i da ne želim gledati kako mediji uz njihovu suglasnost krše njihova ljudska prava, nakon mijesec dana znam ih sve i imenom i prezimenom.Doduše istina je da ih nisam zapamtila svojom voljom već im nisam uspjela umaknuti.
Što je to što čovjeka navodi da gleda ovakve projekte u kojima su sudionici doslovno zamorci na kojima se vrše psihološka i tjelesna testiranja. Zar su znanstvenici pobili sve miševe svojim testiranja ili su evoluirali pa pod izlikom televizijkog projekta rade testove i na ljudskoj rasi.

I dok znanstvenici muče i ne komentiraju viđeno javljaju se obični ljudi na kojekakvim forumima, portalima...
I tada ne morate biti znanstvenik da shvatite da su ljudi općenito licemjerni. Došlo je do izražaja ono što znamo i bez ovakvog projekta a to je da nas susjedov život zanima više nego naš vlastiti. Naravno ljudsku rasu ne usrećuje tuđa sreća već nesreća, ne vesele nas njihova dobrota već zloća...

Ovaj projekt je za običnog čovjeka upravo to pogled u susjedovu intimu. Naravno istražujući tu ljudsku stranu na raznim forumima sam našla upravo na tapeti eksplicitne teme. Nitko ne komentira činjenicu da Slavica stalno kuha i posprema općenito da je vrijedna, već su na tapeti parovi koji su se pronašli u kući.
I tako je Marijana postala nacionalna točnije internacionalna kurba koja doma ima muža i dijete od 3 godine dok je njezin dragi Nemeš nacionalni i internacionalni Mačo. Istina je da je preljub grijeh ali ako znamo da je ljudski griješiti i da se svi možemo naći u takvoj situaciji tada je licemjerno osuđivati i preljubnicu Marijanu. Mi ništa ne znamo o njenom životu prije Big Brothera i da se razumjemo ne opravdavam njezin čin jer je imala mogućnost izbora da li će se prepustiti svojim osjećajima ili ne.
Isto tako njihov odnos nam potvrđuje činjenicu da svi mislimo samo na sebe bez obzira na ostale ljude u našem životu koje svojim postupkom možemo povrijediti. Ali nakon jeba..a nema kajanja pa tako.
Njih dvoje će dizati još prašine u medijima a što će biti poslije Big Brothera to nitko ne zna jer stvarni život nije Big Brother.  Ili je?

Tračerice

Ne znam zašto ali sve te nedjeljne kavice sa prijateljicam postale su kronika našeg ali i "vašeg" društvenog života. Istina je da se i mi kao valjda i sve ostale "frendice" kunemo da ne tračama i da nas nije briga kako drugi žive uvijek se kad dodem doma osijećam kao da sam izdala taj dio sebe koji ne voli tračeve. Dobro neću reći da imam grižnju savijesti radi toga... Vjerovatno smo i mi bile na tapeti nekom društvu oko nas jer znajte ako ste bile u našem videokrugu sigurno smo vas prokomentirale.
Pitam se od kud ta naša potreba da, nakon što smo jedna drugoj povjerile sve sočne i manje sočne detalje naše intime, komentiramo i sve nam znane i neznane osobe. Ipak koliko god raste ovaj grad još uvijek je selo u kojem svatko zna nečijeg prijatelja ako vas ne zna osobno i sve te neke sitnice postaju sve sočnije što se više prenose od usta do usta.
Priča uvijek počne komentarom: "Baš je zgodan-a ili "nikad ne bih pogledala nekog tko ovako izgleda". Tako je bilo i danas na jednu super zgodnu curu koju smo ugledale dok je prolazila pored nas. Mislim da smo u isti glas prokomentirale njenu vanjštinu i složile se da je super zgodna. Tada je Marina nastavila o tome kako zna dečka sa kojim je ona u "vezi". Kaže ona tako da njihova veza i nije neka veza jer je on nema namjeru predstaviti svojima a pred prijatelje je više ni ne vodi jer mu više nije napeta kao prije. Kaže njih dvoje su trenutno poznanici sa povlasticima. Tada Marina izgovara riječ "K...." Naravno mi se sve zgražamo i ne možemo vjerovati da si cura u današnje vrijeme može dopustiti da je muškarac tretira kao objekt a ne kao osobu. Marina tad zaključuje da su takve žene slabe i pune kompleksa. Zar je moguće da moja frendica izgovori riječ "K...." i potom za istu tu "k...." kaže da je nesiguna i puna kompleksa. Tko zna možda ta djevojka žensku emancipaciju doživljava drugačije od nas, možda i taj njezin poznanik sa povlasticama ne iskorištava nju, je li moguće da ona njega koristi za svoje hireve jer joj je on na dohvat ruke pa ne mora tražiti dalje.  Je li uistinu ona onda "K...." jer je samo s njim iako ne radi ljubavi već iz navike i jer je on dobrog materijalnog statusa. Je li moguće da zbog tačerica žene postaju "K...."

Subota- dan za odmor ili radni dan

Kao svaka odrasla osoba očekujem da petkom završava radni tjedan, ali za mene ovaj petak nije bio takav.
Naime već neko vrijeme sam nezaposlena, volim se šaliti da nakon 8 napornih godina bez ijednog slobodnog dana i rada od 16 sati na dan zaslužujem duži godišnji odmor. Iako mi nije bilo u planu ne raditi 6 mjeseci stvari su se tako posložile da trenutno nisam mogla naći posao koji bih htjela raditi. Djelomično je razlog i moja krivica jer sam se ulijenila ali ne toliko da nisam željela posao.
Privih mjesec dana je bilo super. Nisam morala misliti da li ću zakasniti, mogla sam spavati dok sam htjela i što je najvažnije novaca mi nije pofalilo. Ali nakon zanosa koji me je držo mijesec dana došla sam u fazu da više ne mogu besposlena ležati doma dok svi koje znam svaki dan odlaze na posao. Naravno kako nikad u životu nismo zadovoljni tako su i svi ti koji rade meni zavidjeli zato što se ne moram žuriti naći drugi posao jer osim ušteđevine imam i roditelje koji su mi darovali stan i kod kojih svakodnevno odlazim na ručak pod izlikom da ne volim spremati jelo samo za sebe, a majka mi uvijek obavi kupnju naravno od njenih novaca tako da ni ne neman tekućih troškova života osim režija koje i nisu neznam kako visoke.
Ipak, ja sam ponovno željela imati obvezu odlaska na posao, ali ovaj put želim normalno radno vrijeme od 8 sati na dan i barem jedan slobodan dan u tijednu.
Kako dani prolaze tako su i moji postajali sve više slični ali ne i ovaj petak. Šest je sati poslijepodne i moj mobitel zvoni. Pogledam kad vidim prijatelj iz Zagreba. Mislim si lijepo što se sjetio, kad on izusti  "jesi li našla posao". Odgovorim mu da nisam kad me on na to pita što radiš sutra, znaš ja ti radim nekavo osiguranje sam sebi organiziram radni dan i što je najvažnije moj trud se isplati.Ukratko smo dogovorili sastanak za subotu u jedan.
I danas je ta subota. Od jutra razmišljam kakav je to posao sa osiguranjem. Konačno je uslijedio i poziv od prijatelja. Nalazimo se u kafiću kod mene u kvartu. Mogu priznati da sam jedva čekala da čujem o čemu se radi u tom poslu.
Koliko sam bila sretna zbog toga što će mi ponuditi posao bilo mi je još draže što sam u svemu tome ja mogla biti ja i bez nervoze saslušati njegovu kolegicu o uvjetima i prednostima prodaje osiguranja. Moj prvi razgovor za posao je prošao u jednostavnom prijateljskom čavrljanju od četiri sata i izmimno sam zadovoljna zbog toga a tko zna možda i u ovo doba recesije radi njih dvoje i zavolim ovaj posao i uistinu ga počnem raditi jer iako je subota i po mom nekom shvaćanju neradni dan lijepo je znati da subota može biti jako zanimljiva i dinamična a da ju oni koji rade taj dan ne doživljavaju kao još jedan stresan dan u nizu...jer ako taj dan radite pokušajte i vi kao moj prijatelj i njegaova kolegica spojiti ugodno sa korisnim jer i naizgled ugodno časkanje može iznjedriti mnogo pozitivnih rezultata.
Moram priznati da ova subota kod mene je označila novi početak

"Moc zavođenja"

 Kišan dan u Zadru i naravno svi se zatvorili u kuće pa mi nije ni preostalo nista drugo nego prekopati po mojoj kolekciji knjiga koje sam uglavnom dobila na poklon. Krenula sam sa ljubićem Smrtno zaljubljena nakon koje mi u ruke dolazi knjiga naslovom "Tajne zavođenja".

Kojeg li iznenađenja...očekivala sam još neko lako štivo kad ono savjeti sramežljivim djevojkama kako postati prava parvcata zavodnica. Autorica ovog djela naglašava kako je i sama isprobala sve metode koje je u knjizi opisala te uvjerava sramežljivo čitateljstvo da stvarno djeluje.
Opisuje ona na vrlo dosadan način, ili to samo ja tako doživljvam jer ne vjerujem da postoji obrazac ponasanja kod zavđenja jer je kod većine nas to spontano, način na koji trebaju prave zavodnice pristupiti "meti", što trebaju obući, kako svoju "metu" trebaju dodirivati, kako se smijati, i tako redom........
Međutim na kraju joj se potkrada i jedna sitnica: i prava zavodnica biva odbijena ali nalazi rijesenje ona i za to,
a to je papir sa 8 ne i jednim da jer svako ne ti govori koliko si blizu svome da......

Čini mi se kako danas u vremenu kad je singl "in" previše se tih sramežljivih cura krije pod krinkom "singl je cool i ja sam cool" a zapravo činjenice govere nešto sasvim drugo. Jer da nije tako ne bi ni meni pod ruke došla ova knjiga.
Eh da, zaboravila sam reći da sam je dobila na poklon od frendice za rođendan...sa posvetom koja kaže da je vrijeme da se i ja skrasim.
Možda po svim društvenim normama i je jer sa 28. godina za okolinu si stara cura, ali ja zbilja uživam biti singl. Previše sam sebična da bi svoj prostor dijelila sa još nekim, a imam i hrpu planova prije nego što nekom kažem "da".
Ali ja sam manje bitina u svoj ovoj priči. Ne mogu shvatiti činjenicu da danas mlade cure izlaze vani sa ciljem da zavode i da pošto poto svoje čari moraju isprobati na osobi suprotnog spola. Zbilja ne mogu razumijeti da im nije bitno izići radi sebe, zabaviti se za sebe......zar je njima nebitno čiti sitne stvari samo za sebe a ne zbog drugih.
Zar im nije jasno da je najljepše kad ne planiraš ništa a sve što se dogodi spontano da te razveseli kao što se dijete razveseli kad dobije svoju prvu igračku.
Uistinu su sve te "sramežljive" cure jako nesretne, jer ostati razočarana kada si sve do detalja isplanirala........sigurno ih je boljelo na prvim razočarenjima a sad su postale toliko patetične da su i smiješne.